PRIKAZANJE GOSPODINOVO – SVIJEĆNICA

Svijećnicu slavimo četrdeset dana poslije Božića. To je blagdan Prikazanja Gospodinova. Prema starom Židovskom zakonu, žena koja je rodila sina nije smjela dirati ništa posvećeno, niti ući u prostore Hrama, dok ne prođe 40 dana nakon rođenja sina. Tog propisa držala se i Marija. Zakon je također propisivao da nakon četrdeset dana majka prinese za žrtvu jednogodišnje janje, ili ako je siromašna, dvije grlice ili dva golubića. Prema evanđelju, taj su obred također izvršili Josip i Marija, koji su prikazali Isusa u Hramu u Jeruzalemu. Tu se zatekao starac Šimun, koji je uzeo Dijete u naručje i u nadahnuću, prepoznao u njemu budućega Mesiju, te je Isusa nazvao Svjetlom, doslovno “svjetlost za rasvjetljenje naroda” (to je okosnica blagdana). Otuda blagdanu pučko ime Svijećnica.
Spominjući se toga, vjernici na taj dan u crkvu donose svijeće na blagoslov. U obitelji ova se svijeća pali u različitim prilikama: na velike blagdane, u vrijeme oluje i grmljavine, stavlja se zapaljena na prozor kad mjestom prolazi tijelovska procesija, nosi na krštenje novorođenčeta, stavlja se i u ruku umirućem kao ohrabrenje i znak nade u vječni život.
Ujedno je i dan posvećenog života, te pozivamo sve na molitvu za osobe koje su se na poseban način posvetile Bogu u redovničkom staležu. Taj dan ćemo slaviti svete mise i blagosloviti svijeće u 17 sati, u crkvama i u Bobanovu i u Aladinićima.