POVIJEST ŽUPE SVIH SVETIH,
ALADINIĆI-DUBRAVE

IzgradnjaNa povijesnom prostoru stare župe Dubrave tijekom tri stoljeća njezina postojanja utemeljeno je više župa: Hrasno (1761.), Stolac (1863.), Gabela (1874.), Nevesinje (1899.), Rotimlja (1917.), Domanovići (1969.), Čeljevo (1974.), Stjepan Krst (1974.), te župa Aladinići (1977.). U vrijeme župnika u Prenju don Ilije Reze, a dekretom biskupa Petra Čule od 25. listopada 1977. osnovana je nova župa Aladinići-Dubrave posvećena Svim Svetima.

Desetljećima je dubravski katolički puk pješačio u svoju župnu crkvu u Prenj na slavlje svete Mise i ostalih sakramenata. A svećenik je radi vjeronaučne pouke „Duminom cestom“ pješačio iz Prenja do vjeronaučne dvorane na Pileti. Unatoč strahu od mogućih reakcija komunističkoga režima, dugo je dozrijevala ideja u ljudima i svećenicima ovoga kraja da se na vidljivu mjestu izgradi crkva i pastoralni centar. Najprije je biskup Petar Čule 29. kolovoza 1976. blagoslovio temelje crkve, a novu župnu kuću izgradili su poletni župljani za godinu dana. Sve je to vodio mladi svećenik don Ante Đerek koji je i prvi župnik, voditelj ove župe. Naime, dekretom od 25. listopada 1977. osnovana je nova župa Aladinići-Dubrave, a novosagrađeni stan postaje pretijesna privremena crkva. Biskup Čule 30. kolovoza 1979. blagoslovio je novu župnu crkvu na Aladinskom brdu.

ZvonoU siječnju 1981. biskup Pavao Žanić blagoslovio je tri nova zvona (500 kg Krista Kralja, 300 kg Gospino, 150 kg sv. Josipa) i nove dvomanualne elektronske orgulje. Te iste godine završeno je žbukanje crkve, a u 1982. godini završeno je postavljanje kamena u crkvi, te su unesene nove klupe na koje je moglo sjesti 500 osoba. Veliki prijatelji i donatori iz Njemačke Grospfarrgemeinde Waxweiler-Lamberstberg neprestano su pomagali kako bi ova crkva što ljepše izgledala, pa su te iste godine poklonili postaje Križnoga puta – drvorez. Uza sve ove poslove oko izgradnje crkve uređivao se i okoliš, te prilazi crkvi.

Budući da se broj mladih u župi povećavao, rasla je potreba i za vjeronaučnom dvoranom koja je započeta i dovršena 1985. godine. Don Vjeko Božo Jarak u razgovoru s akademskim slikarom Zlatkom Keserom iz Zagreba predložio je ugradnju vitraja na župnu crkvu koje je ovaj umjetnik i izradio 1988. godine. Savjetom i pomoći don Vjekinom napravljen je još jedan značajan umjetnički rad u ovoj župi. Naime, akademski kipar Josip Marinović uradio je mramorno raspelo u naravnoj veličini.

Godine 1990. zatraženo je od općine Stolac da se župi dodijeli teren u neposrednoj blizini crkve, koji je bio predviđen za parkiralište. Iste te godine crijepni krov na crkvi zamijenjen je bakrenim. A u crkvi su postavljene dvije ispovjedaonice. Zahvaljujući zauzetosti vlč. don Vjeke, koji je angažirao arhitekta Zlatka Ugljena, izrađen je plan oltara, sedesa, ambona i podesta za tabernakul što je 1991. godine i postavljeno u crkvi. A akademski kipar Zlatko Grgić iz Sarajeva izradio je 8 bakrenih reljefa koji su postavljeni uoči Božića (koje godine?!) iza oltara.
20151025_144717Kada je sve bilo uređeno, župnik i župljani morali su napustiti župu 11. travnja 1992. neposredno prije progona četničke vojske, te se brinuti za svoje izbjegle župljane po raznim krajevima Hrvatske. Crkva, koja je služila kao skladište za ukradene stvari, a župna kuća zapovjedno mjesto srbo-crnogorske vojske, upaljene su 10. lipnja 1992., nakon što su je posuli fosforom i gorjela je sve do 13. lipnja 1992. kada su i došli osloboditelji, hrvatski vojnici u ovaj kraj.

U listopadu 1993. u Dubrave se vraća župnik don Ante. Nastoji organizirati, što je moguće bolje, život povratnika u župu. Zato je nastojao u spaljenoj crkvi 1994. godine organizirati proslavu Svih Svetih jer se situacija pomalo smirivala a ljudi se vraćali svojim kućama.
U jesen 1995. don Ante Đerek odlazi a dolazi novi župnik don Vinko Raguž. Stanje koje je zatekao bilo je ovakvo: aladinska crkva potpuno spaljena, kuća devastirana rukama i granatama, a župna dvorana podobro granatama uništena tako da nije bilo mogućnosti slaviti svetu Misu u crkvenim prostorima. Don Vinko se nastanio u Prenju. Na zamolbu dobio je od općine prostor u Kooperativi na Pileti da ga uredi za misna i druga vjerska slavlja.

U 1996. godini pošlo se u obnovu crkve, pa je najprije saniran krov. Zbog vrlo loša prilaza crkvi zatražen je od općine Stolac teren koji bi se uradio za prilazni put s magistralne ceste što je općina i odobrila.

U 1997. i 1998. godini obnavlja se vanjska i unutarnja fasada na crkvi, pravi se prilazni put i parking, urađene su elektroinstalacije, razglas, elektrificirana su zvona, te su dobivene elektronske orgulje. Jubilejske 2000. godine postavljen je mozaik na zid iza oltara koji su, prema Dulčićevu nacrtu, izradile akademska slikarica Leila Michieli Vojvoda i akademska kiparica Đurđa Gudlin Zanoški. Postavljen je i granitni pod u prezbiterij, te postavljeni oltar, ambon i krstionica što su ih uradili akademski kipar Nikola Džaja i profesor likovne kulture Josip Bosnić.

Kroz razdoblje 2001.-2004. radilo se, prema financijskim mogućnostima, na uređenju okoliša i parkirališta oko crkve.
Godine 2005., zahvaljujući Crvenomu križu Italije, započeta je izgradnja pastoralnoga centra na Aladinićima i radovi su privedeni kraju 2009. godine.
Godine 2007. izgrađeno je vanjsko oltarište ispred crkve.
Godine 2008. iznutra je obnovljena župna kuća.
Godine 2009. i 2010. u župnoj su crkvi postavljene klasične orgulje s dva manuala i dvije pedale, zatim s dvije električne vjetrovnice od 26 registara, kupljene u Njemačkoj, čija je godina gradnje 1932., a obnova 1981. Sve je svirale izradio Bratsa Späth a kućište, vjetrovnice i električne trakture Winterhalter 1981. godine.
Uoči Božića 2010. obnovljeni su u ratu oštećeni zvonici crkve.
U jesen 2012. don Vinko Raguž odlazi a dolazi novi župnik don Marko Šutalo.
U proljeće 2013. obnovljena je župna kuća, urađena nova vanjska fasada i novi otvori.
Godine 2014. na župnoj crkvi u Aladinićima urađena je nova vanjska termofasada i postavljeni novi otvori, te završen prilazni put do crkve sa zapadne strane.