GRADINA – SVETA MISA ZA BRANITELJE

U obrani hrvatske opstojnosti i slobode na lokalitetu Gradina u župi Aladinići-Dubrave, između čapljinske, stolačke i mostarske općine, dana 13. srpanj prije točno 24 godine život su izgubila 24 hrvatska branitelja. Po mnogim pokazateljima bio je to najkrvaviji dan na ovom dijelu bojišta. U spomen na sve poginule branitelje i trajnu zahvalu za njihov veliku žrtvu, polaganje života za hrvatsku slobodu, na Gradini je još ranije podignut veliki križ ispred kojega se svake godine na ovu godišnjicu okupljaju njihove obitelji, preživjeli suborci, civilna i vojna izaslanstva, ostali vjernici iz okolnih mjesta. I ove smo se godine na tom, krvlju natopljenom mjestu, okupili te u podnožju križa na Gradini slavili svetu misu za poginule branitelje koju je predvodio don Ivan Turudić, vojni kapelan uz kojega su sudjelovali domaći župnik don Marko i okolni župnici. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor iz Bobanova. U propovijedi je don Ivan istaknuo:
I danas nam je potrebno zajedništvo i ujedinjenje u istom cilju i ideji za koju su ginuli branitelji, biti svoji na svome. I danas su ovdje, na ovoj Dubravskoj visoravni, mnogi branitelji koji su u obrani Domovine dijelili dobro i zlo, trpjeli zajedno hladnoću rova, prijetnju tišine, neizvjesnost noći, strahotu ranjavanja i smrti suboraca, manjak oružja i opreme, neimaštinu, okrutnost nametnutog rata… Po 24-ti put obnavljaju se uspomene i ublažava žar rana koje negdje duboko u sebi skrivaju, do novog susreta. Njih dvadesetčetvorica su svoj život utkali u temelje naše Domovine. Bit dara osobnog života za Domovinu može se najtočnije izreći riječima samoga Isusa Krista. „Nema veće ljubavi od ove nego da netko dadne život svoj za prijatelje svoje“. Krenuvši u obranu oni nisu razmišljali ni o kakvim privilegijima. Jedino o čemu su mislili bila je sloboda mog i tvog doma, moje i tvoje obitelji. Imali su u sebi, grubo rečeno, jedan jedini nagon, a to je nagon ljubavi prema svojoj Domovini i narodu. Zato, hvala vam naši heroji. Hvala vama obitelji koji ste sa zebnjom čekali hoće li se vaš sin, otac, brat, suprug, vratiti živ s bojišta. Hvala vam, vječni smo vam dužnici.